Mihaela već 22 godine s velikim entuzijazmom poučava informatiku u Gimnaziji Bjelovar, gdje je stekla i zvanje profesor savjetnik. Iako njezina prvotna namjera nije bila predavati informatiku, prihvatila je izazov koji joj se ponudio na kraju studija, te je brzo otkrila da joj ovaj posao savršeno odgovara. Danas Mihaela sa svojim kreativnim pristupom motivira generacije učenika kroz inovativne metode poučavanja (ona je čak i Minecraft Education ambasador!), a koliko je ta njena pozitiva zarazna, pročitajte u nastavku. 👇
Za početak, napišite nam nešto o Vama, Vašoj učiteljskoj karijeri i koji Vam je bio glavni motiv da postanete učitelj. S čime se bavite u slobodno vrijeme (znamo da ga je malo) i imate li i neke interesantne hobije mimo posla❓
Radim kao profesorica informatike u Gimnaziji Bjelovar već 22 godine, napredovala sam u zvanje profesor savjetnik. Nakon završenog prirodoslovno-matematičkog smjera Gimnazije Bjelovar, upisala sam PMF u Zagrebu, odjel matematike. Znala sam da želim raditi u školi, ali sam prije upisa imala dilemu između matematike i biologije. Prevagnula je činjenica da ću se s matematikom vjerojatno moći zaposliti i izvan škole ako tako bude potrebno. Smjer prof. matematike i informatike sam odabrala na trećoj godini iako mi niti na kraj pameti nije bila ideja da predajem informatiku. Ponovno sam razmišljala praktično, “neka se nađe i drugi predmet ako zatreba”. Kao apsolventici, ponudili su mi posao nastavnice informatike u “mojoj” školi. Uz priličan strah hoću li ja to moći, odvažila sam se pokušati, a ostalo je povijest. 🙂
Mislim da nitko od nas nastavnika ne zna kako će se snaći u učionici dok to ne iskuša. Na moju sreću, to je posao u kojem se osjećam potpuno prirodno i opušteno, a volim vjerovati da takav osjećaj onda prenesem i na barem dio učenika. Nikada nije dosadno jer se mijenjaju učenici, mijenja se nastavno gradivo, mijenjaju se metode i pristupi poučavanju. Informatika mi pruža puno veću slobodu u kreativnom pristupu nastavi nego što bih imala u matematici.
Izvan posla, majka sam tri sina, supruga, sestra, tetka i strina, vlasnica male crne mačke. Nakon kuhanja, pranja i pomaganja sa zadaćama, volim slagati puzzle i rješavati različite logičke mozgalice. Nemam neki određeni hobi već se u svačemu volim okušati. Ponekad štrikam, ponekad vrtlarim, tu i tamo izradim nakit nekom kreativnom tehnikom.
I volim Minecraft! Učili su me kako igrati moji učenici za vrijeme online nastave, dok smo provodili vrijeme u izolaciji. Unazad godinu i pol gradim svijet u kojem učenici rješavaju zadatke vezane uz informatiku, a od studenog 2024. sam Minecraft Education Ambassador.😊
S nama ste praktički od početka projekta STEMwave Škole budućnosti. Možete li se prisjetiti tih početaka, kako ste se osjećali, kako ste se našli, a u konačnici i snašli u projektu❓
Prvi poziv za uključivanje u projekt bio je primarno namijenjen osnovnim školama, uz otvoreni prostor i za srednje. Sjećam se da je moje motivacijsko pismo bilo pomalo melodramatično jer su se rijetko pojavljivali projekti za gimnazije. Uglavnom, upalilo je i odabrali ste nas! E tada se pojavilo pravo pitanje, kako privući učenike da se izvan nastave uključe u dodatne aktivnosti. Kako bih olakšala i sebi i učenicima, integrirala sam učenje o chatbotima u izbornu nastavu koju sam u tom trenutku imala, a godinu nakon toga i kao projekt u redovnu nastavu. Oboje se pokazalo uspješnim.
Osjećaji su bili podijeljeni – uzbuđena zbog sudjelovanja, pomalo zbunjena jer nisam ništa znala o sadržajima koji su se obrađivali, na trenutke demotivirana jer mi se činilo da se ne pomičemo unaprijed tempom kojim sam zamislila da bismo trebali. No, na kraju se pokazalo da su svi sudionici bili u istoj situaciji i da smo se mi snašli prilično dobro i stekli vrijedno iskustvo za iduće godine.
S godinama ste postali jedan od naših najaktivnijih mentora ili, onako kako mi kažemo, najčvršćih stupova Stemi zajednice. Što vas inspirira da iz godine u godinu ostajete vjerni projektu❓
Uvijek me motivira promjena načina poučavanja. Mijenjaju se generacije, moramo i mi mijenjati i sadržaje i pristupe. A Stemi mi pruža podršku i potrebne materijale! Kroz godine projekta opremili smo se 3D pisačem, dobili 2 VR headseta, pribavili 7 heksapoda, nekoliko kontrolera za vožnju drona, dobili CircuitMess Bitove, pristupe raznim platformama (poput Equinoxa). To je poprilična količina različitih novih tehnologija koje mi omogućavaju da pokušam motivirati i zainteresirati i one manje motivirane učenike koji se ne uključuju direktno u ovakve projekte.
Plus, uvijek sam znatiželjna što nas novo možete naučiti tako da se rado vraćam!
Možete li izdvojiti neke najdraže trenutke tijekom svih ovih sezona i opisati što je to izazvalo u Vama u Vašim učenicima❓
Definitivno je najzanimljivila godina bila ona kada smo uzgajali paprike u programu pametnih vrtova! Dvije prekrasne velike biljke su bujale ispred istočnog prozora informatičke učionice. Učenici koji su bili direktno uključeni su redovito nadgledali biljke, a potpuno je bilo komično to da dio učenika koji je dva puta tjedno dolazio na nastavu informatiku u tu učionicu uopće nije biljke primijetio! Kada sam im opisivala u što se mogu iduće godine uključiti i spomenula te paprike, oni su bili prepuni čuđenja i čak kategorički tvrdili da te biljke sigurno nisu bile tamo kad su oni imali nastavu. Naravno da su bile jer su bile prevelike da ih mičemo 😂
Jedan od mojih osobnih najdražih tenutaka je bio osvojeni Easter Egg na prvom Innovation Dayu u kojem sam osvojila pristup Equinox platformi. Prekrasna stvar i neizmjerno sam zahvalna Ivanu Vorasu na prilici da koristim platformu za svoje kreativne ideje! Trenutno pripremamo virtualnu izložbu u pet zemalja kroz eTwinning projekt Artelligence.
Imate li dobru podršku kolektiva u Vašoj školi? Prepoznaje li škola značaj sudjelovanja u ovakvom projektu, što iz perspektive Vas kao mentora, a što iz perspektive učenika❓
Škola mi je omogućila da ovaj projekt provodim kao fakultativnu nastavu. To je velika stvar za učenike jer sve što rade rade u sklopu sati u školi, a ne u svoje slobodno vrijeme. I za to dobiju ocjenu. S obzirom da su učenici do sada uvijek uspjeli provesti projekte do kraja, onda su i ocjene uvijek bile odlične. Voljela bih da se više kolega uključi u projekt ali na tom dijelu još moramo poraditi. ☺️
Koliko je učenicima ovakva vrsta edukacije interesantna naspram tradicionalne? Što uočavate kod učenika vezano uz angažman, inspiraciju, znatiželju i je li ovo smjer u kojem školstvo treba ići❓
Problem u gimnazijama je količina predmeta koju učenici imaju i broj sati koje dnevno provedu u školi. Nakon toga još moraju doma učiti, pa ako dodamo i izvanškolske aktivnosti, ne preostaje im puno vremena za sve sadržaje koji ih interesiraju. Puno učenika je zainteresirano za uključivanje ali jednostavno nemaju prostora za to.
Drugi problem je nedovoljna pažnja i očekivanje instant rezultata. Teško se dugotrajnije koncentriraju, ne čitaju pažljivo (moram priznati da sam i ja sve slabija na tom području zbog tempa života) i potrebno im je učestalo usmjeravanje i poticanje.
Sve što je drugačije od uobičajene nastave ih više motivira jer im se čini da im to bolje ide nego “klasičnim” putem. A kada je motivacija veća i rezultati su bolji pa se stvara pozitivni začarani krug uspjeha i samopouzdanja.
Imate li kakvu povratnu informaciju od Vaših bivših učenika koji su sudjelovali na projektu u smislu je li ih projekt inspirirao da odaberu slične smjerove u kojima se žele razvijati❓
Većina učenika koji su sudjelovali u projektu su krenuli u smjeru tehničkih fakulteta poput FERa, FSBa, PMFa, tehničkih veleučilišta. I trenutno uključeni učenici ciljaju u tom smjeru. Tijekom godina, sudjelovali su i društveno orijentirani učenici te su dali svoj doprinos kroz suradnju s timom i pružanjem drugačijeg pogleda na rješenje problema.
Kao što znate, proširili smo sadržaj na Stemi LAB platformi i van granica STEM-a. Koliko smatrate da je takav sadržaj dobar za učionice❓
Apsolutno svi sadržaji su danas potrebni. Puno je vještina koje mi stariji uzimamo zdravo za gotovo, a današnji učenici ih nemaju! Npr. sposobnost smislenog vođenja dijaloga, obavljanje telefonskog poziva, ispunjavanje obrazaca, planiranje putovanja…
Znamo da sustav školstva može i mora biti bolji. Kako usprkos svim preprekama uspijevate postaviti pozitivne prioritete i dalje pronalaziti motivaciju iz dana u dan❓
Možda će zvučati sebično, ali nakon određenog perionda učenja nečega novog, svakako je motivacija kada se taj dodatni rad počne honorirati – bilo kroz priznavanje tog jednog dodatnog sata kao fakultativne nastave (koji je onda plaćen kroz satnicu), bilo kroz angažmane pisanja nastavnih materijala (udžbenika, priručnika) ili odlaska na konferencije ili edukacije. Moj osobni motiv su moja djeca jer svojim učenicima pokušavam ponuditi iskustva koja bih voljela da se ponude i mojoj djeci kroz njihovo školovanje.
Koje bi bile vaše riječi podrške i motivacije učiteljima koji su se tek uključili u STEMwave – Škola budućnosti projekt? Što biste voljeli da je netko vama na početku rekao dok još niste znali što očekivati❓
Neka se prema projektu odnose kao učenici: došli smo ovdje nešto naučiti, usput se zabaviti, dati najbolje što možemo i pri tome nećemo biti strogi prema svojim neuspjesima jer je to sve proces učenja i razvoja!
Iskreno, mislim da ništa što sam tada trebala čuti nije ostalo neizrečeno. Na sva pitanja smo dobili odgovore, i mi nastavnici i učenici tako da čak i sada s odmakom od nekoliko godina ne pronalazim da je nešto bilo nejasno ili da sam morala sama dolaziti do rješenja problema! 😊
Hvala Mihaeli na predstavljanju, a mi se vidimo uskoro s novom pričom naših mentora! 💪🏼🥳
Stemi tim