Edit Template

Snimka uvodnog webinara sezone 25/26

Započela je nova sezona projekta STEMwave – Škola budućnosti. Za više informacija i last minute prijavu, pogledajte snimku uvodnog webinara.

GOAT talks – dr.sc.Boris Jokić | Innovation Day 2025

Malo je reći da nas je keynote gosta predavača, znanstvenika i psihologa dr.sc.Borisa Jokića educirao, inspirirao i oduševio. Boris je kroz 4 cjeline prezentacije prošao kroz to može li postojeći obrazovni model odgovoriti na izazove budućnosti, je li odgovor u potpunoj digitalizaciji, kakav je to sustav koji može odgovoriti na ove izazove i kako to učiniti u Hrvatskoj.

Innovation Day 2025 srušio je sve rekorde!

Tijekom cijelog dana više od 1200 posjetitelja, od čega većinom učitelji i učenici iz osnovnih i srednjih škola diljem Hrvatske, ali i roditelji te zaljubljenici u tehnologiju, imali su prilike susresti se s budućnosti te isprobati tehnologije i proizvode od preko 40 domaćih tvrtki, fakulteta, škola i udruga.

Anita Belančić – učiteljica koja ne prestaje učiti || Teacher Spotlight

[Riječ urednika]Svaka škola je onoliko inovativna koliko su to njeni učitelji. Oni su ti koji, unatoč izazovima, nalaze načine kako inspirirati svoje učenike, uvesti ih u svijet novih tehnologija i pripremiti ih za budućnost koja se mijenja brže nego ikada. Upravo zato, kroz seriju Teacher Spotlight, želimo odati priznanje učiteljima koji su pioniri promjena – onima koji ne čekaju reforme, već ih sami stvaraju. To su oni učitelji i nastavnici su među prvima prepoznali vrijednost projekta STEMwave – Škola budućnosti i odlučili ga donijeti u svoje učionice. Njihova iskustva nisu samo svjedočanstva o uspjehu, već i inspiracija za sve koji žele učiniti više. Kroz njihova razmišljanja, priče i anegdote, otkrivamo kako izgleda obrazovanje koje nadilazi granice tradicionalne nastave – obrazovanje u kojem se učenici ne pripremaju samo za ispite, već i za život. Anita nije planirala učiteljsku karijeru, ali ju je sudbina odvela u učionicu – i tu je pronašla svoju novu strast. Od prvog dana STEMwave projekta postavila se kao „najstariji učenik u grupi“, učeći i rastući zajedno sa svojim učenicima. Dobrodošli u inspirativnu priču Anite Belančić iz OŠ Ivane Brlić Mažuranić iz Ogulina gdje ćemo vidjeti kako to izgleda kada biologinja postane učiteljica, a ostane učiteljica koja ne prestaje učiti! 👇   Za početak, napišite nam nešto o Vama, Vašoj učiteljskoj karijeri i koji Vam je bio glavni motiv da postanete učitelj. S čime se bavite u slobodno vrijeme (znamo da ga je malo) i imate li i neke interesantne hobije mimo posla❓ Ja sam, na neki način, slučajni učitelj, nisam se školovala za to zvanje. Diplomirala sam na Biološkom odsjeku PMF-a u Zagrebu, radila godinama u sektoru zaštite prirode, zatim i doktorirala na istom fakultetu. Ali, zbog rođenja mojih trojčeka (da, nisu blizanaci već trojke 😊), 2009. godine sam se preselila u Ogulin i kasnije se zaposlila u školi. Dakle, nije bilo po planu, ali sam zadovoljna i mislim da posao ima mnoge prednosti. Dakako, ima i mana. S obzirom da imam iskustvo rada i osim škole, mogu reći da je učiteljski posao vrsta posla koji se jako puno radi kod kuće. Osim boravka u školi po rasporedu, puno je priprema, ispravaka ispita, administracije koju obavljamo uglavnom doma. A onda si još, neki od nas, dodaju projekte kao “hobi”. 😊 S nama ste praktički od početka projekta STEMwave Škole budućnosti. Možete li se prisjetiti tih početaka, kako ste se osjećali, kako ste se našli, a u konačnici i snašli u projektu❓ Uh, davno je to bilo … ne mogu se sjetiti baš kako je sve krenulo, ali ono što sa sigurnošću mogu potvrditi da smo svi, a vjerujem da će se kolege složiti, bili privučeni entuzijazmom Marina Trošelja.  Njegove ideje o školi budućnosti i o našem doprinosu da se već sada, bez čekanja, napravi neka promjena, bile su presudne. Ja za sebe mogu reći da je to, bez obzira na sami program rada, bilo vrlo privlačno. Osobno sam, iako biolog, ljubitelj tehnologije i od početka mojeg rada u školi se bavim tim pitanjem – kako koristiti tehnologiju u obrazovne svrhe bez obzira na predmet. Nisam imala znanja o robotici i programiranju, umjetnoj inteligenciji i sl., ali važno je u ovom programu bilo da uvijek imamo podršku iz Stemija. Također, Stemi LAB platforma vodi kroz program ne samo učenike nego i nas učitelje koji inače nismo informatičari. Ja sam se od početka programa postavila samo kao najstariji učenik u grupi moje škole. Nisam bila učitelj, učili smo zajedno. Zato sam se snašla i ostala u projektu.   S godinama ste postali jedan od naših najaktivnijih mentora ili, onako kako mi kažemo, najčvršćih stupova Stemi zajednice. Što vas inspirira da iz godine u godinu ostajete vjerni projektu❓ Puno je projekata po školama. Mnogi od njih su dosta kratkoročni, bave se nekim aktualnim temama, možda i problemima koje kroz projekt treba riješiti. Uglavnom iza tih projekata stoje ustanove koje zbog određenog aktualnog problema u društvu organiziraju i financiraju projekt kojim se malo nametne određena tema među učenicima (poput prevencije nasilja, mentalnog i fizičkog zdravlja, prehrane i slično) ili pak tvrtke koje kroz projekt traže neko sudjelovanje ili natjecanje učenika da bi potom financijski nagradile i na taj način potpomogle rad škola. Iza svakog od takvih projekata stoji dobra ideja, ali ne i konkretna osoba.  U Stemiju vidimo ljude. U početku najviše Marina, ali poslije i sve vas, koji nas kontaktirate, pitate, odgovarate, pozovete i čak osobno upoznate. I to već nekoliko godina. Učenici vole vidjeti video ili GOAT Talk sa nekim od vaših lica koje poslije susretnu uživo u Zagrebu na završnom događaju. Mislim da je to velika razlika. Osim toga, važan razlog za odabir ovog projekta su aktualne teme. Toliko suvremene da nisu niti kroz ove četiri godine ostale iste. A možda sam i ja osoba koja puno više voli gledati u budućnost nego u prošlost.  Možete li izdvojiti neke najdraže trenutke tijekom svih ovih sezona i opisati što je to izazvalo u Vama u Vašim učenicima❓ Bilo je dosta sitnica, ali najveća je naravno naša pobjeda u programu umjetne inteligencije u kategoriji osnovnih škola 2024.godine. Sjećam se tih pogleda učenika kad sam im prenijela sretnu vijest, bila je to više nevjerica i šok. Jer radimo sami, u svojoj učionici I nemamo, posebno oni, nikakav osjećaj koliko smo dobri ili loši u odnosu na druge, kao u sportu.  No bez obzira na uspjeh našeg završnog projekta, svake godine sam dolazak na Innovation Day je doživljaj za sebe. Svake godine vodim većinom druge učenike i sam ulazak u zgradu, gdje ih dočeka taj veliki prostor sa psima robotima koji šetaju uokolo, velika gužva, a onda još i poznata lica s ekrana (dakle, vi 😊)… ne moraju ništa reći, vidim im na licima 😊 To je neka mješavina iznenađenja, malo i straha, ali i ponosa. Nemaju takvih iskustava u redovnoj školi. Imate li dobru podršku kolektiva u Vašoj školi? Prepoznaje li škola značaj sudjelovanja u ovakvom projektu, što iz perspektive Vas kao mentora, a što iz perspektive učenika❓ Škola podupire ovaj projekt, ali ne zna puno o njemu. Puno je